Tokom panela na Ekonomskom fakultetu “Bojkot trgovine – ko dobija, a ko gubi?” (organizovanog neposredno uoči bojkota samo jednog trgovinskog lanca u Crnoj Gori) iznijete su različite ekonomske analize o poslovanju trgovinskih kompanija.
Jedna od ključnih tema bila je percepcija trgovačkih marži i stvarnog profita koji trgovinske firme ostvaruju. Predsjednik Odbora udruženja prehrambene i poljoprivredne industrije u Privrednoj komori Crne Gore, i nekadašnji profesor na ovom fakultetu, dr Milutin Đuranović pojasnio je ovu razliku, naglašavajući važnost pravilnog razumijevanja ekonomskih pojmova.
Bruto marža nije isto što i neto dobit
U javnosti se često miješaju pojmovi bruto marže i neto dobiti. Prema istraživanju koje je sproveo Ekonomski fakultet, prosječna stopa trgovinske bruto marže crnogorskih trgovinskih firmi iznosi između 24 i 25 odsto, gdje bruto marža predstavlja procentualnu razliku između prodajne cijene i neto nabavne cijene proizvoda.
"Međutim, ono što je ključno za razumijevanje jeste da bruto marža ne predstavlja profit kompanije. Kada se od prihoda oduzmu svi troškovi poslovanja, uključujući troškove zakupa, zarade zaposlenih, logistike, poreza i drugih rashoda, dolazi se do neto dobiti. Prema podacima analize, prosječna neto dobit trgovinskih kompanija u Crnoj Gori iznosi samo 3,2 odsto", ukazao je Đuranović.
Koliko zapravo ostaje firmama?
Đuranović je slikovito objasnio ovaj odnos koristeći primjer prihoda od 100 eura.
"Na svaku stotinu eura prihoda (bez PDV-a), kompaniji u prosjeku ostaje samo 3,2 eura neto dobiti. Međutim, ni taj iznos ne ide direktno vlasnicima firmi, jer se na raspodijeljenu dobit plaća dodatni porez od 15 odsto, što u konačnom iznosu smanjuje neto prihod vlasnika", objasnio je on.
* Primjer: Struktura bilansa uspjeha kod jednog trgovinskog lanca, sa jasnom razlikom trgovinskih marži i profitne stope
Koliko se cijene mogu smanjiti?
Jedno od ključnih pitanja postavljenih tokom panela bilo je koliko bi prodajne cijene mogle da se snize – a da firme ne pretrpe gubitke.
Đuranović je objasnio da bi, u prosjeku, trgovci mogli sniziti cijene za 3,2 odsto prije nego što bi poslovanje postalo neodrživo i dovelo do gubitaka, i ilustrovao da je to npr. jedno od osnovnih pitanja koje se, recimo, postavlja studentima, na isptu Analize bilansa.
"Ovi podaci ukazuju na to da, iako trgovačke marže mogu izgledati visoko, konačna zarada kompanija je značajno niža nakon pokrivanja svih troškova poslovanja. Javnost često pogrešno percipira razliku između bruto marže i profita, zbog čega je edukacija o ovim ekonomskim konceptima od ključnog značaja", zaključio je on, prenosi Bankar.me.